Ujedinjena domovinska i iseljena Hrvatska

Matica iseljenika Hrvatske (MIH) osnovana je 1951. kao kulturno-prosvjetno društvo u svrhu održavanja kulturnih veza između iseljeništva i domovine. Početkom šezdesetih godina fokus s kulturne suradnje počinje stavljati i na druga područja, posebice na problematiku hrvatskog iseljeništva – ekonomske i političke emigracije. Nakon velikog vala iseljavanja – ekonomske emigracije šezdesetih godina prošlog stoljeća – tadašnje su državne vlasti ustvrdile da nema podataka o iseljeništvu te da se o tom pitanju nikad nije vodila ozbiljna i sustavna politika. Tih godina osnivaju se različite iseljeničke službe i savjeti, a MIH ima važnu ulogu među iseljeništvom.

Demokratskim promjenama u Hrvatskoj devedesetih godina prošlog stoljeća mijenja se i komunikacija dijaspore s MIH, najvažnijom institucijom u povezivanju Hrvatske i dijaspore. Ona mijenja naziv u Hrvatska matica iseljenika (HMI), a na čelno mjesto ravnatelja i urednika časopisa Matica dolazi dugogodišnji politički emigrant Boris Maruna. To je bio potpuni zaokret u njezinu radu jer HMI otvara vrata svima, uključujući i one koji su bili isključeni i nepodobni dio jugoslavenskog/hrvatskog društva. Stoga ne čudi kako se u najvećem broju pismima obraćaju iseljenici iz prekomorskih zemalja koji su napustili domovinu nakon Drugoga svjetskog rata, bilo iz ekonomskih i/ili političkih razloga. Upravo ta činjenica, da je Maruna dijelio zajedničku sudbinu mnogih iseljenika, omogućila je da mu iseljenici pristupe otvoreno i bez zadrške, što je bilo od krucijalne važnosti za stjecanje ponovnog povjerenja iseljenika u domovinske institucije.

Predsjednik Franjo Tuđman s generalima Koradeom, Ademijem i Gotovinom
te ministrom obrane Gojkom Šuškom, na kninskoj tvrđavi nakon operacije Oluje  / Izvor Wikipedia / MORH

Nakon što je u Hrvatskom saboru 22. prosinca 1990. svečano proglašen Ustav RH prema kojem će Hrvatska graditi svoj put prema samostalnosti i suverenosti, prihvaćajući pluralističku demokraciju, slobodno tržište i vladavinu prava, brzojavi potpore iseljene Hrvatske novom političkom vodstvu – HDZ-u na čelu s dr. Tuđmanom – pristizali su iz cijelog svijeta (Matica, 1991, br. 1).

Mobilizacija iseljene Hrvatske

Proces redefiniranja identiteta hrvatskih iseljeničkih zajednica, kao i mobilizacija i zajedništvo iseljene i domovinske Hrvatske, događao se za vrijeme Domovinskog rata, kada je osnovano nekoliko stotina novih iseljeničkih društava diljem Europe i svijeta, ponajprije iz humanitarnih razloga u svrhu organiziranja pomoći za Hrvatsku i lobiranja u širenju istine o ratu u Hrvatskoj i pravu Hrvatske na samoodređenje.

U časopisu Matica navode se brojni primjeri uključenosti dijaspore u zbivanja u domovini za vrijeme Domovinskog rata, i to pojedinaca, udruga, ustanova, skupina. Osim humanitarne pomoći u dijaspori su organizirane škole hrvatskog jezika i radijske emisije. Aktivna su bila i ženska društva kao i različita iseljenička udruženja i asocijacije, npr. Savez hrvatskih zajednica Europe u Beču (delegati iz Austrije, Francuske, Slovenije i Švicarske, kao i delegati hrvatskih manjina iz Slovačke, Rumunjske, Njemačke).

Hrvatska katolička zajednica okupljala je više od 10.000 američkih i kanadskih Hrvata u 110 odsjeka. Pokrenuli su hrvatski lobi. Hrvatsko-američko društvo organiziralo je skupove američkih Hrvata, tzv. hrvatske dane, na Capitol Hillu, gdje su u susretima i razgovorima sa zastupnicima i senatorima u Kongresu objašnjavali politiku Hrvatske vlade i lobirali za Hrvatsku (da se ukine embargo na uvoz oružja u Hrvatsku i BiH, da se u potpunosti provede zabrana letenja nad Hrvatskom i BiH i da se uplati 500 milijuna dolara za humanitarnu pomoć, za infrastrukturu i kao izravnu pomoć Hrvatskoj vladi).

Čuvanje stečene hrvatske državnost bila je želja i cilj mnogih iseljenika.

„Mi smo u emigraciji složni i nema među nama razlike kada se radi o Hrvatskoj, jer domovina nam je iznad svega. Mi smo dosad na tisuće telegrama poslali u Bijelu kuću, godinama se borili za taj sveti cilj, da steknemo hrvatsku državu, godinama smo mi u emigraciji dokazivali taj naš hrvatski problem.“ (Mike Bašić, Matica, 1993)

Pokrenuta je i međunarodna hrvatska inicijativa pod motom „Svi smo odgovorni“, koju je činilo dvadesetak hrvatskih intelektualaca iz Europe i Amerike koji su inicijativom željeli pridonijeti „oblikovanju i demokratskom sazrijevanju hrvatskog društva“.

„Hrvatska mora ići u Europu 21. stoljeća kao moderna demokratska država i to će biti moguće ako se Hrvatska oslobodi i lijeve i desne hipoteke svoje nedavne prošlosti i ako izbjegne amalgam njih dvoje… noseći Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu na umu i srcu, traže neprekinutu i otvorenu debatu kao put za modernu hrvatsku politiku.“ (Nova Matica, 1993)

Veliki doprinos u Domovinskom ratu dali su liječnici iz dijaspore. Svjetski zbor hrvatskih liječnika 1991. brojao je 278 članova iz jedanaest zemalja svijeta. Cilj mu je bio unapređenje hrvatskog zdravstva, doškolovanje studenata i zdravstvenih radnika u inozemstvu kao i razmjena iskustava odnosno međusobnih informacija.

Velik broj potomaka hrvatskih iseljenika druge i treće iseljeničke generacije uključio se u razne aktivnosti za pomoć Hrvatskoj u ratnim vremenima. Hrvatski međunarodni zbor mladeži HDZ-a iz Toronta pokrenuo je projekt Task force – radne kampove gdje su mladi iz cijelog svijeta šest tjedana sudjelovali u obnovi razrušenih naselja i gradova Hrvatske. Osnovan je i međunarodni zbor mladeži koji je pozivao mlade Hrvate da se odazovu toj akciji.

Ostvaren „hrvatski san“:
vojno-redarstvena akcija
Oluja

Potomci iseljenika, poglavito iz Australije, Argentine i zapadne Europe, prijavili su se kao dobrovoljci za obranu Domovine. Većini je to ujedno bio prvi dolazak u Hrvatsku. Ljubav prema domovini (predaka) prepoznajemo i iz pisma potomka hrvatskog iseljenika iz Bolivije koji govori o razlozima dolaska na ratište kako bi branio domovinu predaka.

Dana 5. kolovoza 1995. u vojno-redarstvenoj akciji Oluja oslobođeno je oko 11 tisuća četvornih kilometara okupiranog područja te grad Knin. Rubrika časopisa Matica Odjeci Oluje među iseljeništvom pod naslovom Ostvaren je hrvatski san donosi uvodnik: „Veličanstvena pobjeda Hrvatske vojske i redarstva u operaciji Oluja, kojom su nepovratno raspršene tlapnje o nekakvoj srpskoj državi na hrvatskom tlu, odjeknula je i širom hrvatske dijaspore. Hrvati u svijetu tih su dana i srcem i dušom bili uz svoju domovinu, ispunjeni ponosom i radošću. Svoje su osjećaje iskazivali u mnogobrojnim porukama i pismima što su ih uputili predsjedniku dr. Franji Tuđmanu.“

Pisma iseljenika pristizala su iz cijelog svijeta (Matica, br. 9, 1995):

„Štovani Predsjedniče, Vama, Hrvatskoj vladi, Hrvatskom saboru i hrvatskom narodu Središnji odbor Hrvatsko-američkog kongresa sa svim svojim članstvom pruža bezuvjetnu i potpunu potporu prilikom integracije i uspostave javnog reda i mira na cjelokupnom međunarodno priznatom hrvatskom teritoriju… Vama i svim Hrvatima s oduševljenjem čestitamo i dijelimo veselje u odlično obavljenom poslu u svezi akcije Oluja. Ostvaren je hrvatski san o slobodi i pravdi hrvatskog naroda. Čestitamo i hvala.“ (HAK, 4. kolovoza 1995.)

„Gospodine Predsjedniče, Vama kao vrhovnom zapovjedniku hrvatskih oružanih snaga te svim Vašim bliskim suradnicima i svima ostalima koji su sudjelovali u operaciji Oluja čestitamo na postignutim uspjesima i na oslobođenju okupiranih područja naše Domovine. Posebne čestitke hrvatskim bojovnicima na terenu, a obiteljima poginulih hrvatskih boraca junaka naša iskrena sućut i vječna zahvalnost.“ (Luka Budak predsjednik, u ime Hrvatske znanstvene zaklade u Australiji i Novom Zelandu, Sydney, 7. kolovoza 1995.)

Kako uočavamo iz pisama, veliku potporu i povjerenje ukazali su iseljenici predsjedniku, hrvatskom vodstvu i hrvatskim vojnicima. Iz razloga tadašnje srpske propagande vojno-redarstvena akcija Oluja imala je i negativne konotacije u svijetu. U takvim slučajevima promptno je reagiralo hrvatsko iseljeništvo. Primjerice, nacionalna federacija američkih Hrvata iz Washingtona reagirala je na neistinite i neosnovane tvrdnje pojedinih službenika UN-a kako je Hrvatska vojska namjerno napadala civile prilikom vojno-redarstvene operacije Oluja. Predsjednik NFCA prof. Edward Damich odbacio je neistinite tvrdnje: „Hrvatska ne provodi etničko čišćenje, kojim su inače Srbi istjerali iz njihovih domova stotine tisuća Hrvata i Bošnjaka“. Damich je istaknuo kako su vođe srpskih terorista izazvali masovni egzodus srpskih civila zajedno s pobunjeničkom vojskom u povlačenju. Katastrofu je prouzročila srpska propaganda i dezinformacija, te da nema dokaza da bi Hrvatska vojska provodila sustavnu kampanju protiv srpskoga civilnog stanovništva.

Nakon Oluje Hrvatska je ispisala novu dionicu svog povijesnog razvoja: „Danas hrvatska država stoji iza svoje vojske i sustavno, promišljeno vojno nastupa ondje gdje kani promicati ii štititi svoje probitke. To je ono što se promijenilo poslije Oluje. Stvorila se ukupna samosvijest jedne velike zajednice. Čitavoga naroda…“ (Maja Freundlich, Hrvatska je drugačija, Matica br. 10).

**********

Časopis Matica, broj 9. (1995) izašao je s naslovnicom koja prikazuje prigodnu poštansku marku kninske tvrđave na kojoj se vijori hrvatska zastava, autora akademskog slikara i grafičara Ivice Šiška i citatom iz govora predsjednika Tuđmana u Kninu: „Oslobođenje Knina znači više negoli samo osvajanje hrvatskog područja i hrvatskog grada. Znači stvaranje uvjeta za stabilnost hrvatske države za stoljeća unaprijed…“.

**********

Tadašnji šef stalne misije RH pri OESS u Beču dr. Darko Bekić u intervjuu objavljenu u Matici pod naslovom Olujom i Tomahawkom do Nove Europe objasnio je: „Hrvatska vojno-policijska akcija Oluja i operacija NATO-zrakoplova pod nazivom Odlučna sila znatno su promijenile boljem razumijevanju ne samo stvarnih odnosa i naravi ratnoga sukoba na tlu bivše Jugoslavije nego i ukupnoj spoznaji obilježja aktualnih međunarodnih odnosa …Oluja … se nametnula kao obrazac ponašanja jedne suverene, demokratske države koja nije članica jednog preostalog obrambenog pakta, a ugrožen joj je – kombiniranim djelovanjem unutrašnje ‘pete kolone’ i vanjske agresije – suverenitet i teritorijalna cjelovitost… Dokazanom kooperativnošću i diplomatskom vještinom Hrvatska se nametnula kao neizbježni, čak ključni sugovornik i partner u budućem ‘paralelogramu sila’ na prostoru Jugoistočne Europe.“ (Matica, br. 10.)

Tuga Tarle, voditeljica zaklade za djecu žrtve rata Dora tada je napisala: „Oluja je mnogim našim štićenicima i njihovim obiteljima probudila uspavanu volju i potkrijepila nadu u povratak na djedovska ognjišta. Suze se nisu još osušile, niti su rane zacijelile, a susret s razorenim pragom mnogima donosi novu bol i razočaranje… Obnovit ćemo zajedničkim naporima i most, i crkvu, i školu i tvornicu, a iznad svega oživjet ćemo opet nacionalni ponos duhovnu snagu naroda i na ovim prostorima dalje razvijati svoju stoljetnu kulturu i čuvati djedovsku baštinu, zbog sebe samih i kao sveti zalog za sretnu budućnost novih naraštaja.“ (Matica, br. 10.)

I danas, 25 godina nakon Oluje, iseljenici i njihovi potomci u svojim zajednicama diljem svijeta obilježavaju taj datum kao nacionalni praznik izražavajući veliku zahvalnost prvom predsjedniku RH dr. Franji Tuđmanu, hrvatskim živim i poginulim braniteljima. Njihova uloga u Domovinskom ratu, akciji Bljesak i Oluja – u obliku materijalne i svake druge pomoći, ali i aktivnim uključivanjem u Domovinski rat – ne samo iseljenika nego i njihovih potomaka neprocjenjiva je. Zajedničkim snagama domovinske i iseljene Hrvatske oslobođena je i stvorena Republika Hrvatska.